stenogram intevjua mustafe cerica

Nakon demonstracija u Banjaluci, 7. maja 2001. kada su gradjani sprijecili postavljanje kamena temeljca Ferhat-pasine dzamije, novinar RT RS-a, Vanja Filipovic intervjuisala je 9. maja poglavara Islamske Vjerske zajednice BiH, reisa Mustafu Cerica. Intervu je bio najavljen na programu RT RS-a, pa odjavljen. Ispostavilo se da je supervizor RT RS-a (institucija nepoznata u demokratiji), g. Vlado Mares obavijestio je OHR, koji je intervenisao da se intervju ne objavi. Povodom toga smo reagovali saopstenjem koje smo objavili i na ovim stranicama. Nakon pritiska javnosti inervju je ipak objavljen. Uz pretpostavku da postoji zainteresovanost i van Republike Srpske i BiH, objavljujemo stenogram:

STENOGRAM INTERVJUA POGLAVARA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE BiH, REIS-UL-ULEME MUSTAFE CERICA NOVINARU RTRS-a VANJI FILIPOVIC

Vanja Filipovic: Gospodine Cericu, ja vam zelim dobrodoslicu na televiziju Republike Srpske, prije svega, i za pocetak vas molim za vas komentar na dogadjanja koja su se desila proteklih dana, vezano za izgradnju vjerskih objekata u Trebinju i Banjaluci:

Reis Mustafa Ceric: Bis rahman rahmein. Prvo zelim da poselamim muslimane u Banjaluci i da izrazim sa njima suosjecanje, a onome sto jos uvijek u bolnici, nasem bratu, zelim brzo ozdravljenje i nadam se da je zgrada Isalmske vjerske zajednica slobodna da ljudi mogu uci da pokupe kamenje i da pocnu, ako je moguce, normalno zivjeti. Kolko se ja sjecam, vi ste trazili da razgovaramo u Banjaluci, evo razgovaramo u Sarajevu.Meni je drago da ste vi mogli doci u Sarajevo i da razgovarate ovdje, naravno, bilo bi bolje da smo to mogli uraditi u Banjaluci, koliko se ja sjecam bilo je pornotuberu.com predvidjeno nakon postavljanja kamena temeljca za obnovu Ferhat-pasine dzamije u Banjaluci. Prije svega treba postaviti pitanje: ¾ Zasto treba obnavljati vjerske objekte?

Vjerske objekte treba obnavljati zato sto ih je neko porusio. U konkretnom slucaju, ona je porusena u zoru, u 3,05, 7. maja 1993. godine, i ne samo porusena vec i zadnji kamen te dzamije je negdje odnesen, bacen, i ne samo dzamija, nego i mezarje, Sahat kula i turbe i sve ostalo. To se nije moglo dogoditi slucajno nije mogao biti nikakav incident, nego je to moglo se dogoditi uz znanje, uz plan, uz organizaciju vlasti koja je u Banjaluci tada bila, a ocito koja je i danas. I ne samo Ferhat-pasina dzamija, nego i sve druge dzamije u Banjaluci i okolini, sto iznosi oko 16 dzamija. Prema tome, sprecavanje da se te dzamije obnove govori o tome da oni koji su rusili sada to ne daju da se obnove. Prema tome, ovde imamo zlocin i zlocince, koji su napravili grijeh prema Bogu i prema ljudima kojima je, kojima odredjeni vjerski objekti leze na srcu. Nismo svi isti. Oni koji su branili ovdje pravoslavnu crkvu u Sarajevu, mozete otici pa vidjeti, ona je dakle sacuvana, a ovdje je bio rat, ovdje su padale granate. Ovdje su ljudi ginuli! koji su imali razloga za ljutnju, ovdje u Sarajevu. Bilo je onih koji su dolazili k meni da pitaju mogu li se oni osvetiti za Ferhat-pasinu dzamiju u Banjaluci, 7. maja, i ja sam im tada rekao:

¾ Vi se necete srusiti pravoslavnu crkvu, vi hocete srusiti dzamiju. To nije izraz nikakve snage, jer osveta je prvi znak slabosti, a tolerancija je najveci stupanj moci i snage.

I, i mi smo i u takvoj situaciji pokazivali moc tolerancije, odnosno pravoslavnu crkvu i ne samo to, nego kada se je mitropolit Dabrobosanski, Nikolaj, vratio iz Zadra, ovdje u Sarajevu, da sluzi pravoslavnim vjernicima, a poslan je upravo zato sto nije bio u ratu, pa je bio cist od toga da bi mu se moglo sto prigovoriti, mi smo intervenirali da mu se odobri 500.000 maraka da obnovi i uredi svoj dvor sada u kome on sjedi u Sarajevu. Evo vidite da nismo isti. Nismo isti oni koji su u Sarajevu, muslimani, i oni koji su pravoslavni u Banjaluci.

Vanja Filipovic: Da li iz tog – nismo isti, moram jos malo da se nadovezem na to vase prvo pitanje – imate jos nesto da pojasnite. Znaci, nismo isti, jeste, prikazali ste vas cin tada i nas, odnosno, ljudi u Banjaluci danas, mozete li jos malo pojasniti to: ¾ nismo isti?

Reis Mustafa Ceric: Pa nismo isti zato sto u srpskom narodu postoji srpsko-pravoslavni fasizam, koji se manifestiro tada kada se srusile dzamije, ukljucujuci Ferhat-pasinu dzamiju, Aladza dzamiju. Dakle, mi nismo culi glas osude od Pavoslavne crkve, koja je trebala to sprijeciti, ako ne moze sprijeciti, a ono suditi. Ako… To sto je patrijarh Pavle pisao beogradskom muftiji pisma o tome da mu je zao sto je Ferhadija dzamija ha… je smijesno. Ja bih rekao, vrlo provokativno od jednog takvog uglednog vjerskog dostojanstbenika da na takav nacin simplificira stvar. Dakle, nismo jednostavno zato sto je rusenje dzamija u atmosferi u kojoj nije bilo rata, cin sa predomisljajem koji je zlocin sam po sebi i mi koji smo bili ovdje, cuvajuci pravoslavni hram.

Dakle, to je ta razlika, kao sto je razlika izmedju dobra i zla. Ovdje imate dobro ¾ tamo imate zlo. Ja bi volio da mogu drugacije odgovoriti, ali, istina me obavezuje da kazem ovo sto hocu da vam kazem.

Vanja Filipovic: Zasto se, zasto su se u zadnje vrijeme ispolitizirale stvari kao sto je gradnja, odnosno obnova vjerskih objekata? Imamo primjere, u pripremi za ovaj razgovor, pomenuli smo obnovu. izgradnju dzamija u Kozarcu, Brckom, Nevesinju, gdje su ti dogadjaji zaista prosli na jednom nivou, cak su i pohvaljeni od strane vasih vjerskih ljudi. Zasto se to odjednom, sada politizira?

Reis Mustafa Ceric: Ono sto treba pohvaliti – to se pohvali. Ono sto treba osuditi – to se osudi. Prije svega nije bio niko od politicara iz srpskog naroda, a bila je ista organizacija kao sto je i ova. Bio je predstavnik gospodina Klajna, bili su ambasadori iz islamskih zemalja, bili su ambasadori iz evropskih zemalja, prisustvovali smo dzamiji koja je vec napravljena bila i mi smo isi u Kozarac samo da to potvrdimo, i da na neki nacin, obzirom da je bio veza jedan cinovnik iz francuske ambasade, koji je vjerojatno uvjeravao ljude u Banjaluci da bi trebali to uraditi, da pokazu dobru volju, i oni su to uradili kao jednu politicku igru, da se eto vidi kako su oni jako dobri sto dopustaju da se sada – kao biva, obnovi dzamija koju su oni – naravno porusili. I tu nema nikakvog politizacije oko obnove Fehadije dzamije. Veca je polit… Koja je to politizacija ako mi, pet godina, odnosno sest godina nakon Dejtona, nakon odluke o Doma ljuskih prava da se dadne dozvola. Ono sto je mogao uraditi gospodin Dodik – nije uradio, ono sto moze sad uraditi Ivanic, ja sam mu to rekao, imao sam dva susreta snjim: – Jedina prava stvar koju mozete uraditi gospodine Ivanicu jeste da dodjete kod mene u Sarajevo i da mi reknete: – Izvolite oprav… obnoviti Ferhadiju djamiju, ja se izvinjavam u ime onih dobrih Srba, ako ih ima, sto je ta dzamija porusena na ocigled citavog svijeta. Jedino je to razumno. Ali, mi smo trebali sest godina da se igramo igre oko toga, hoce li dati – nece li dati, pa danas hoce, sutra nece, treba im ova dozvola ili ona dozvola, treba… hiljadu nekakvih papira, i nakon sto smo dobili urbanisticku dozvolu i nakon sto smo dobili specijalnu dozvolu da mozemo pristupiti dakle, ovaj, da dodjemo na zemljiste, mi smo imali jako velikih muka da uopste dodjemo, da se pojavimo, da muftija izadje sa ahmedijom vani, da moze da se proseta. Ja znam posto sam odmah nakon Dejtona bio u Banjaluci, vidio sam u kakvom su stanju ljudi bili i posle sam ih posjecivao, dakle, njihov izlazak na ulicu bio je rizican, bio je opasan.

Dakle, to je, to je vlast. Neko je te ljude odgojio, neko ih je naucio da mrze, neko ih je naucio du budu agresivni, ja ih nisam, ne idu u moju dzamiju, idu u neku crkvu. Idu u neku skolu. Neke knjige citaju. Vjerovatno Gorski vjenac od Njegosa, knjiga koja ima u sebi najvise mrznje na svijetu, knjiga koju sam ja ikad vidio, to je knjiga koja ima najvise mrznje. Sad, zamislite ako odgajate dijete koje vam…A imamo informaciju da su upravo studenti pred otvaranje Ferhat-pasine dzamije, bosnjackim studentima bilo receno: – Nemojte dolaziti danas u skolu, jer odmorite se, da bi se reklo studentima u Banjaluci da pripreme kamenja, kako bi mogli gadjati, zapravo sprijeciti postavljanje kamena temeljca. Koja je to politizacija, ko to politizira sta? Sta to mi, Islamska zajednica politiziramo? Zar treba odbiti dobru volju gospodina Milera, koji se zalozio za to, i misleci na taj nacin da pomogne upravo Banjaluci, ljudima koji tamo zivi, Republici Srpskoj, srpskom entitetu, zar, zar je gospodin Hend, koji je mogao u ponedeljak raditi neki drugi posao trebao da se izlaze jednom takvom neukusu, jednom barbarizmu, gospodin Klajn, svi ti ambasadori iz islamskih zemalja, i libijski ambasador, i drugi, zar je trebao da se izlaze i da to politizira? Ali sto bi, sto bi to trebao gospodinu Klajnu ili meni, nekome, da politizira jednu stvar, nego to je upravo obratno. Gospodin Radisic politizira, gospodin Ivanic politizira, gospodin Sarovic politizira. Zasto? Kako ce objasniti sada narodu, koji su poveli u rat radi genocida, radi konc-logora, radi silovanja, kako ce sad objasniti tim ljudima koji su izgubili zivote kao, kao mladici, kako ce im sada objasniti da ipak nije ono sto su im govorili ’ 93. godine, da ce ocistiti Turke, ono sto i Njegos govori u knjizi. Dakle, ipak nisu ocistili Turci. Vidite, Turci se vracaju, Turci ponovo prave djamiju. Kako sad izaci pred ti narod kazat? Pa, znate sta, lakse je okriviti, ovaj, kao sto je Neron uradio. Neron je zapalio Rim pa je rek’ o da su to hriscani uradili, u ono doba, je l’ tako? E isto tako. Lakse je sada Radisicu kazati: Pa znate sta? Izrelativizirati tu stvar, umjesto, da je kao covjek, ako ima u sebi ikakav trun ljudskosti, izasao pa kazao: Gospodo! Ljudi! Narode! To nije nacin da se radi! Kako mozete zamisliti da, recimo, dolazi reis ul ulema iz Sarajeva, koji treba da kaze lijepu rijec, ja sam volio da sam mogao procitati to, ali procitacu na nekom drugom mjestu ono sto sam mislio kazati tom prilikom, da upravo kazemo: dogodilo se to sto se dogodilo, niko ne moze izbrisati cinjenicu da je Ferhadija porusena. Niko. Ne moze ni ti koji su je porusili, ni mi kojima je to, dakle to poruseno. Ali, ne moze vrijeme ici nazad, ono moze ici smo naprijed. I upravo je ono sto treba sada da razmisljamo kako da dodjemo do onog stanja mira i pomirenja koje ce ici i unatoc tome nekom boljem stanju muslimana, koji su, odnosno, i muslimana i pravoslavaca i katolika i jevreja koji su gladni, koji nemaju sta obuci, koji nemaju posla, koji napustaju, omladina napusta Bosnu i Hercegovinu, napusta i Republiku Srpsku zato sto ne vide perspektivu. Umjesto toga gospoda Radisic, Ivanic, Sarovic organiziraju kamenovanje, k’ o u kameno doba, ljudi koji su dosli nenaoruzani, stare zene u dimijama, starci. I mala djeca, dakle u osnovnoj ili srednjoj skoli, srpska djeca, koje je pravoslavnna crkva ili neko je naucio da saberu kamenja, i mi smo vidjeli kako djeca donose svojim ocevima daju kamenje kako da gadjaju one koji su dosli tu da postave kamen temeljac.

Umjesto!! Umjesto da se gospodim Ivanic izadje k’ o Vili Brant, i izvine se, kaze: Bila je greska! Rat je bio! Ispricavamo se! Hajde da odpocnete drugi zivot. Jer ne mozete da pobjegnete od dzamija, ne mozete pobjeci od muslimana, jer kud god budete isli nacete dzamiju. Ne mozete ocistiti nikako Republiku Srpsku od nesrpskog elementa. Tu ce uvjek neko biti ko ce vam smetati. Znaci, nije problem ni u politizaciji nego problem je u unutrasnjoj bolesti koji trenutno srpskopravoslavni narod ima. Ovo je najbolji savjeti, najbolje sto im se moze kazati. Jer i drogasi kad su drogirani, oni nikad ne priznaju da su drogirani. Oni uvjek bjeze od toga da su bolesni. A isto tako, kad covjek oboli od fasizma, od terorizma, od mrznje, naravno, nece to da prizna. Ali, citav svijet vidi da je to, naravno bolesnik ne moze da shvati. I sve dotle dok to ne shvati srpsko pravoslavno stanovnistvo da nema alternativu, vec da unutar pogleda u svoju dusu, da se iznutra izlijeci, da shvati da ovdje mozemo i moramo zivjeti u komsiluku, zajednicki djeliti sudbinu, naravno nece biti mira na Balkanu, a nece biti ako ne bude za sve – nece biti mira za koga.

Vanja Filipovic: Jos da vas zamolim da prokomentarisete dogadjaje tokom predvecerja jucerasnjeg dana, znaci, i sinoc, u Sarajevu, imali smo grupu, malo vecu grupu ljudi, ne znam tacno koliko ljudi, koji su isli ulicama grada, odredjenim relacijama, koji su uzvikivali “Alahu egbeg”, i ne znam vec kako, pozivali su cak i.. pogrdne rijeci … Otprilike, nesto slicno, samo s druge strane.

Reis Mustafa Ceric: A, vidite… Ja nisam pratio to… cuo sam… da j’ se to dogadjalo sinoc u Sarajevu. To je vjerojatno reakcija koja nema opravdanje. Nikakvo se zlo ne moze opravdati nekim drugim zlom. Protiv zla se mora boriti snagom dobra. I … ne zelim da vam odgovorim na ono … na pitanje: Pa to je i razumljivo, zato sto su ljudi iziritirani, zato sto su vidjeli na televiziji kako se kamenuju zene. Naravno, svako je dozivljavao kao svoju, svoju majku, ja, ja samo mogu zahvaliti dragom Bogu, da sam, da mogu razgovarati s vama, jer sam bio u opasnosti da izgubim zivot u Banjaluci, Bog je tako htio. Nazalost, vjerovatno tim, nekima naradost. Naravno, ljudi su iziritirani, htjeli su jednostavno da, da to iskazu.

Medjutim, na nacin, kako sam ja cuo, ono sto su neki govorili, u odnosu na Srbe, u odnosu na ono sto nije u duhu nase vjere, Islama, ja ne samo da osudjujem, vec sa moje strane sam poduzeo, kol’ ko ja mogu, odredjene mjere i javno se oglasio danas u vezi s tim da nema niko pravo u ime Islama i muslimana na takav nacin plasi u Sarajevu Srbe pravoslavce. Dakle, Srbi koji zive ovde, u Sarajevu, oni nisu od jucer, nisu zato sto sam… od… po mojoj milosti, vec zato sto oni imaju to pravo, da budu to, to im je zagarantirano. Prema tome, nisu oni ovde zato sto, sto im ja dopustam da budu, nego zato sto oni trebaju tu da budu. To sto se moglo cuti, to je, zaista, stvar neodgovornih pojedinaca, provokatora, koji vjerojatno, ja nemam dokaza, ali predpostabljam da mogu biti pod uticajem nekih obavjestajnih sluzbi koje upravo trebaju da izlerativiziraju ono sto se dogodilo u Banjaluci, da se sada kaze: Eto vidite, isti su, evo gore to – evo ovo ovdje. Naravno, grijeh koji mi ovdje napravimo, ako je kao trun – od njega se napravi kao brdo, a grijeh koje napravi u Banjaluci kao brdo – od njega se zeli napraviti da bude kao trun. I apsolutno, ovo ne govorim iz straha od bilo koga, ni da bi se dodvorio, vec naprotiv, ovi ljudi, koje ja znam, mladice, sigurno nece biti zadovoljni sa mojom izjavom, ali upravo zato sto ce oni biti nezadovoljni, ja zelim da kazem da to nije Islam, da to nisu muslimani, da to u Sarajevu ne smije biti i nece biti bez obzira sta se je dogodilo u Banjaluci. I bez obzira sta ce gospodin Ivanic poduzeti, hoce li opet retoriku neku, cuo sam da su identificirali dvadeset, ali nema nikakvih imena. Zasto? Zato sto gospodin Sarovic, Ivanic, Radisic imaju vece obaveze prema ratnim zlocincima nego prema zrtvama zlocina. E, te obaveze koje oni imaju – jednostavno su zatvorenici tih obaveza. A da bi se oslobodili t.. tog, tog zatvorenistva treba biti hrabar. Ali ocito ni gospodir Radisic ni gospodin Sarovic, ni Ivanic nemaju ni hrabrosti, ni morala, ni obraza, da izadju u javnost da kazu, bez ikakvih ako i kondicionalnih recenica, jer slusajuci ministra unutarnjih poslova uoci otvaranja dzamija, on je rekao da ce osigurati – ja sam ga slusao – da ce osigurati sigurnost ljudi i imovine, ali, mogu se dogoditi incidenti. To za Srbe znaci: mozete doc’ , i mozete kamenovati i mozete sprijeciti postavljanje kamena temeljca.

Vanja Filipovic: Gospodine Cericu, htjela sam zavrsiti nas razgovor, ali, potakli ste me na jos samo jedno pitanje, ako mi dozvoljavate. Dozvolite mi jos samo jedno pitanje za kraj, vi ste me potakli svojim prethodnim govorom. Rekoste da su sinocnji dogadjaji u Sarajevu istupi pojedinaca, a … i to ste rekli da … odnosno … na osnovu dogadjaja u Banjaluci, ako mogu i ako smijem da primjetim, prilicno ostro ste, koliko sam shvatila dobro, kritikovali cijeli srpski narod. Znaci, po meni, jedna, ovako, jedna teska ocjena, pomenuli ste rijec fasizam, znaci, ako mozete jos malo tu …

Reis Mustafa Ceric: Mogu. Ja sam rekao – pojedinac, i taj pojedinac koji bude govorio, na takav nacin, bice onemogucen u Sarajevu da to radi. Ta retorika vezano za Srbe, ili bilo na koji nacin iskazivanje da Srbi trebaju da se plase ovde, ili na neki nacin, bice sankcioniran, u ono sto ja… Dakle, ja to vrlo javno i vrlo eksplicitno kazem, jasno, bez ikakvog uvijanja. Ja nisam cuo dostojanstvenika u Banjaluci, mitropolita, da je izas’ o, i bilo ko iz Pravoslavne crkve da je izas’ o i kazao: Gospodo pravoslavci – to su pravoslavci radili, to nisu neki ljudi sa Marsa, ja mislim, to su ljudi koji idu i u crkvu i nose krst i tri prsta, i koji su skinuli zastavu, stavili srpsku zastavu, na njega stavili krme, glavu krmeta, to su pravoslavci. Ja mislim da bi trebalo biti hrabar, imati cojstva, imati ljudskosti, izaci na televiziju, kao sto ja sad govorim, i da kaze: ¾ Braco pravoslavci, to sto radite nije dobro, to je protiv Boga, protiv ljudi, protiv zakona, protiv bilo cega. Moze se navesti sto god hocete. Ja to nisam cuo i zato imam pravo da kazem da mi to mirise na fasizam, ovaj, koji jeste gaji i u Pravoslavnoj crkvi, pod utjecajem ovim ili onim, iz razloga onih ili onih. Kako biste vi drugim imenom, evo ja vam sada kazem kao reis-ul-ulema, poglavar muslimana, da nasrtaj na pravoslavnu crkvu u Sanskom Mostu je cin protiv muslimana, nije protiv pravoslavnih nego protiv muslimana, i danas sam se oglasio protiv toga. Ja ne cujem ni jedan, ja neznam, jesu li pravoslavni dostojnstvenici, jesu li oni u Banjaluci? Ima li ih? Nista ne cujem. To znaci – a sutnja je odobravanje – drugim rijecima, pravoslavna crkva takodje stoji iza jucerasnjih dogadjanja. A vi meni sad kazite da ja to politiziram. To nema nikakve vaze sa politikom. To ima veza sa pitanjem ljudskih prava i ljudskog zivota. Jer mi smo gospodine mitropolit bili u Banjaluci ugrozeni, nasi zivoti su bili ugrozeni. Sta to treba jos da se dogodi pa da pravoslavna crkva kaze: ¾ Pa vidite, to je grijeh. I sta to treba? I ko to savjetuje pravoslavnu crkvu da suti?

Vanja Filipovic: A Sanski Most? Pomenuli ste ga i vi.

Reis Mustafa Ceric: Pomenuo sam Sanski Most. Dakle, ja sam cuo, dobio sam informaciju, da je neko bacio u dvoriste bombu, na pravoslavnu crkvu u Sanskom Mostu. I trazio sam od ovih, vlasti, odnosno, organa sigurnosti da to provjere i da sprijece bilo kakve takve stvari koje bi se mogle dogoditi. Dakle, ja ne zelim sad da vam pricam pricu, sarenu lazu, da bi to bilo normalno, jer je to kao reakcija na… Ne, ne moze se, takve reakcije se ne mogu opravdati nicim pa ni onim sto se dogodilo u Banjaluci. Ovdje u Bosni i Hercegovini su pravoslavne crkve starije od svih nas, kao sto su dzamije starije od svih nas, i katolicke crkve i sinagoge, su starije od svih nas. I to je nasa pojedinacno, da to cuvamo i postujemo. Jer, postujuci svoja, tudja prava, vi osiguravate svoja vlastita prava. Boreci se za tudja prava vi zapravo borite se za svoja vlastita prava. Jer, ne mozete ocekivati da napadate nekoga, ne mozete ocekivati, a da taj koga napadate vas postuje, odnosno da stiti vasa prava. Prema tome potrebno je da se, da se svi probudima, i da kazem da ovo nas nije nista zbunilo u Banjaluci. To nas nije obeshrabrilo. Mi cemo, ako Bog da, napraviti Ferhat-pasinu dzamiju, unatoc Njegosu, Gorskom vijencu, unatoc toj djeci koja su bacala kamenje, ako Bog da.

BOSANSKA NACIJA NA MALA VRATA

Pitanje novinara Luke Radoje je bilo: Kako komentarisete projekat denacionalizacije djece kroz skolstvo u Brckom i cemu to vodi?

Za dekana Elektrotehnickog fakulteta u Banjaluci prof. Aleksandra Iliskovica ovo sto se desava u distriktu nije nikakvo iznenadjenje. On smatra da je distrikt i uspostavljen da bi posluzio kao model za zajednicku BiH.

— Mocnici sa Zapada od prvog dana trudili su se da idu tim putem. Ovo sto se desilo sa skolstvom treba shvatiti kao finale recepta za stvaranje jedinstvene BiH. Skolstvo u Brckom, kao u RS , pa i u citavoj BiH, treba da bude onakvo kako je dogovoreno Dejtonskim mirovnim sporazumom. Da to bude u nadleznosti entiteta, bez obzira sto distrikt Brcko predstavlja nekakav treci entitet. I u njemu treba da se postuje ravnopravnost tri naroda: Srba, Hrvata i muslimana/Bosnjaka — naglasio je Iliskovic i nastavio:

— Logicno je da naturanje Zapada o skolstvu ide ka tome da se stvori nekakva probosanska nacija.

Nikad mi nije smetalo da drugi narodi imaju svoje skole, ali sam uvijek insistirao da Srbi imaju svoje skole, svoje pismo, da uce svoju istoriju i sve ono sto predstavlja srpski narod i njegovu duhovnost.

— Ako bismo Hrvatima naturali cirilicu — kaze on — bio bi to sigurno intelektualni zlocin. Oni se nikada nisu slagali sa tim i ne treba ih na to nagoniti. Ali, isto tako, ne moze se Srbima uzeti cirilica i nagoniti ih da slusaju onakvu nastavu kakvu im priredi direkcija skole.

— Moze se desiti da roditelji ispisuju djecu iz skola u distriktu jer im je stalo da im se ona odgajaju u nacionalnom duhu. Ja sam za to da srpska djeca uce pjesmu o Marku Kraljevicu i da uce NJegosa, jer se tako formira njihova duhovnost i karakter.

Po nametnutom zakonu o skolstvu djeca ce biti bezlicna masa, koja u buducnosti nece predstavljati ni Srbe ni Hrvate, pa ni muslimane nego nekakve Bosance — upozorio je Iliskovic.

Zastitu srpske djece, odnosno skolstva u Brckom, prema Iliskovicevom misljenju, prije svega treba ocekivati od predsjednika RS i Vlade, jer oni su predstavnici naroda u Srpskoj.

— Jos jedino skolstvo i vjeronauka mogu da cuvaju srpski entitet. Zato se treba izboriti da skole budu potpuno odvojene za sva tri naroda. Ne samo srpski jezik i istorija, nego i matematika, jer ima sasvim drugaciju terminologiju — rekao je Iliskovic i dodao:

— Ukazacu na jedan slucaj koji se nedavno desio na Univerzitetu u Banjoj Luci. Kod nas na fakultete sada konkurisu i Bosnjaci/muslimani iz Unsko-sanskog kantona. U diplomama njihovih srednjih skola, koje nazivaju koledz, na prvom mjestu je turski jezik.

— Smetalo bi mi da u tom kantonu srpska djeca uce turski, jer to podjeca na doba turske okupacija, kada su Srbi bili raja — kazao je on.

— Ako Vlada RS zeli da pomogne srpskom narodu u distriktu, ona treba da formira srpske skole, da ih finansira i da zastiti srpsku djecu od islamizacije ili kroatizacije — rekao je Iliskovic.

KONFERENCIJA ZA NOVINARE SRPSKE STRANKE REPUBLIKE SRPSKE

DJORDJE UMICEVIC – govori o masovnim licnim i porodicnim tragedijama, kao posljedicom delozacija i izbacivanja ljudi na ulicu. A krivci su Vlada i ministarstvo, koji su svom enormnom licnim bogacenjem na racun drzave podredili i strancke i drzavne i nacionalne interese. Stranka je ponudila projekat globalnog rjesavanja izbjeglickog problema prije dvije godine, “PRIJEDORSKU INICIJATIVU”, ali ona, i pored obecanja, nije ozbiljno razmatrana.

LJUBOMIR PUVACIC – govori o strahopostovanju koje vlada i medju predstavnicima drzavnih i opstinskih organa i medju novinarima prema svima koji predju granicu Republike Srpske, ne pitajuci se: -Koga ustvari oni predstavljaju?

PREDRAG LAZAREVIC – komentarise najnoviju izjavu Visokog predstavnika da je Brcko model za citavu BiH

DJORDJE UMICEVIC:

Kao sto znate, nasa Stranka ne ucestvuje na izborima, odnosno zabranjeno nam je da ucestvujemo na lokalnim izborima, a i pojedincima iz stranke. Mi cemo svakako donijeti stav o izborima, postoje mogucnosti bojkota ili ucescu na izborima, ako je bojkot – kako cemo bojkotovati izbore, ako ucestvujemo na izborima – kako cemo i koga cemo podrzati. Nase saopstenje cete imati na iducoj nasoj konferenciji u petak 24.03.2000. jer u srijedu 22-og imamo Glavni odbor Stranke gdje cemo donijeti odluku.

Tema danasnje konferencije je deloziranje u Republici Srpskoj i Banjaluci. Radeci u Skupstini grada, a i sada u Stranci, imao sam mnogo kontakata sa ljudima koji su nam dolazili radi licnih problema. Svjesni smo da ove delozacije koje se sada provode dovode do masovnih, licnih i porodicnih tragedija. Zato moramo da se odredimo prema njima i da kazemo sta mislimo kao stranka, koja je uvijek radila, a moram reci i trosila se, i sebe i svoje ljude, za Republiku Srpsku.

Mi smo prije dvije godine, kada je to bilo aktuelno, predlozili aktuelnoj vlasti, tada je bila gospodja Plavsic predsjednik, gospodin Dodik predsjednik Vlade, bio je tada i Visoki predstavnik gospodin Vestendorp, predocili smo im projekat rjesavanja problema izbjeglih i raseljenih lica pod naslovom “Prijedorska inicijativa”. Projekat je visokostficiran i prilagodjen racunarskoj obradi, odnosno, projekat koji bi mogao da se jako brzo primjeni. Mi smo kao stranka, Srpska stranka, koja je uvijek uvazavala Dejtonski sporazum, slovo Dejtona i Aneks 7 tog sporazuma koji tretira problem izbjeglog i raseljenog stanovnistva, ponudili projekat pod naslovom “Prijedorska inicijativa” kojim smo htjeli da rijesimo problem ove kategorije. Sada vidimo da se javlja i problem domicilnog stanovnistva u Republici Srpskoj, konkretno u Banjoj Luci.

Taj projekat je radila nasa grupa iz Prijedora. Po tom projektu trebalo je da se podaci o svom izbjeglom i raseljenom stanovnistvu, bez obzira gdje se nalazi, unesu u globalnu bazu podataka stanovnistva, da bi se mogli crpiti sve moguce informacije. Na taj nacin bi bilo moguce imati uvid u sva domacinstva i pojedince, sa svim relevantnim cinjenicama, od nivoa stucne spreme pojedinca, gdje su zivjeli, kojom imovinom raspolazu do na kraju, normalno, iamo bi se uvid gdje zele da zive, da li zele da se vrate na svoja prethodna ognjista ili da zele razmjenu imovine ili mozda, ako im je unisteno sve, da dobiju pravicnu nadoknadu, da bi mozda zivjeli na nekom drugom mjestu. Mi smo tu slobodno izrazenu volju, kao Stranka, uvijek postovali.

Srpska stranka je na drzavnom, nacionalnom nivou nudila rjesenje. Zasto gospodja predsjednik, gospodin predsjednik Vlade, gospodin Vestendorp nisu ovakav jedan projekat ni proucili ni primjenili, to je druga stvar, ali znamo da ova Vlada, kada svojim necinjenjem mora da prihvati zakone koje je nametnuo Visoki predstavnik, onda probleme upravo rijesava preko ledja svojih gradjana, upravo preko onih koji su najugrozeniji.

Mogu reci iz onog iskustva koje sam imao dve godine radeci u Skupstini grada da Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica nije nista napravilo. Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica i zaposleni u Ministarstvu su bili prolaznici u Ministarstvu, zadrzavali su se dok nisu ostvarili svoja prava, dok nisu dobili jednu ili dvije kuce i zbrinuli sebe.

Gospodo, budite novinari istrazivaci, provjerite koliko je bilo zaposlenih u tom Ministarstvu koji su sebi sredili kuce i stanove, a koliko su rijesili predmeta. Provjerite takodje da li je tu bilo mita, korupcije kako se dolazilo do napustene imovine, kako su se dobijala rjesenja.

Sadasnja Vlada dve godine poslije nase “Prijedorske inicijative” i danas radi u tom stilu. Ja cu vas podsjetiti da su vase kolege u casopisu “Reporter” dali podatke da gospodin Dragicevic, ministar za izbjegla i raseljena lica je svoj problem vrlo elegantno rijesio kupovinom stana za 100.000 maraka. Gospodin Rodic, ministar zdravlja stekao je toliko imovine da se ne zna vise spisak, da ovde ne citam, gospodin Suzic, ministar prosvjete, je uzeo dva stana, problem ce mu biti jedino povezati ih itd, da ne govorim o onome svemu sto je radio gospodin Marko Pavic, ministar saobracaja i veza. Na kraju i moj kolega gospodin Nebojsa Radmanovic, koji je, sada vidim zasto, blizak gospodinu Dodiku, dobio stan od 135 kvadrata i plus garazu, a kupio je neki poslovni prostor u istoj zgradi.

Gospodo, kada se poremete prioriteti, pa drzavni, nacionalni, stranacki, partijski interesi zamjene licnim interesima, to sto sam vam uvijek govorio na konferencijama, onda dolazi do ovoga, ovi ljudi interesuju samo njihovi licni interesi. Sada izgleda da ih ne interesuje ni partijski ni stranacki.

Uz ovo sve ide i mito, korupcija, privatne firme, i tome nema kraja. Drago mi je sto je vas kolega u “Reporteru” prisao ovome vrlo hrabro, ali nisam cuo da je bilo ko od ovih imena ministara ga tuzio na sudu ili demantovao.

Upravo zbog ne cinjenja od strane Vlade mi smo dovedeni u situaciju da je kategorija stanarskog prava proglasena ratnickom kategorijom, dosli smo u situaciju da mnogi gradjani Banje Luke, koji su regularno dobili stan od svojih firmi, moraju sada ici iz stana. To su zaista gospodo prave porodicne katastrofe. Ne postuje se vlasnistvo te firme, znaci kategorija, ako mogu reci komunisticka – stanarsko pravo, ta kategorija na Zapadu ne postoji, nametnuta je kao vlasnicka kategorija. Mislim da je nezainteresovanost Vlade glavni uzrok nerjesavanja problema izbjeglog i raseljenog stanovnistva, ali i domicilnog stanovnistva.

Reci cu vam jedan primjer: Nekadasnji stanovnik Banje Luke koji posjeduje imovinu u Hrvatskoj, taj covjek posjeduje u Hrvatskoj kucu, moze da dodje ovdje i dobije svoj stan natrag, a izbaci na ulicu izbjeglicu, koji nema u Hrvatskoj nikakva prava. Dovoljno je na pr. da neki Eskim, koji je zivio ovdje jedan dan, imao jedan dan stanarsko pravo, sad moze slobodno da dodje da trazi stan i dobice stan, a izbjeglica nije zasticen i morace na ulicu.

Vrlo je teska situacija, zakon je nametnut kao proizvod nezainteresovanosti Vlade, situacija se iskomplikovala do liznih i porodiznih tragedija.

LJUBOMIR PUVACIC:

Dame i gospodo novinari, ja cu da iznesem primjer od prije tri dana. Vi ste bas objavili, prenijeli ste zahtijeve gospodina Svarca Silinga, medjunarodnog medijatora za Federaciju BiH i Republiku Srpsku, na racun povratka izbjeglica i tu je naravno pomenuto i to da otkako je smjenjen gospodin Umicevic sa mjesta gradonacelnika, nesto je krenulo na bolje. Tu vijest objavili ste sa velikim strahopostovanjem. Pitam vas gospodo novinari, da li ste se zapitali – ko je taj covjek i koga on predstavlja?

Gospodin Svarc Siling nije predstavnik medjunarodne zajednice ili medjunarodne organizacije, gospodin Svarc Siling je cinovnik njemacke vlade.

On je sa potpredsjednikom Skupstine grada gospodinom Crnadkom, potpisao sporazum odmah nakon sto je smenjen gospodin Umicevic, bili su prisuni i potpisali takodje i gospodin Radmanovic, predsjednik Izvrsnog odbora, gospodinom Gavranovic kao sekretarom Skupstine grada poslije sest sati razgovora. Gospodin Svarc Siling je drzao predstavnike nasih lokalnih vlasti u Banskom dvoru sest sati, a da se oni nisu zapitali s kim oni razgovarju, kad su isli nisu znali ni sta je tema razgovora, ni ko ucestvuje, a pogotovo nisu se zapitali ko je gospodin Svarc Siling i koga predstavlja. Na kraju su potpisali jedan dokument, a kao svjedoci su to ovjerili svojim potpisom takodje predstavnici UNHCR-a i OSCE-a.

Dakle, o cemu se zapravo radi?

Radi se o tome da nas posjecuju razno-razni cinovnici, razno-raznih vlada, koji su zaduzeni ispred svojih vlada da saradjuju ovdje sa predstavnicima Federacije BiH i Republike Srpske. U konkretnom slucaju gospodin Svarc Siling ispred njemacke vlade i on je zaduzen da sto hitnije vrati one 200 i vise hiljada izbeglica koje su tako zucno primali nakon sto su razbili Jugoslaviju. Ne zaboravimo da je to i zvanicna ocjena, da je Jugoslaviju razbila NJemacka, i tada su, sjetimo se tih vremena, sirom vrata bila otvorena NJemacke za izbjeglice. A sada, kada su im teski, nastoje da ih sto prije vrate ovamo bez obzira pod kakvim uslovima i kako.

Gospodin Svarc Siling, je dakle cinovinik jedne vlade, kao sto to moze da bude to cinovnik Litvanije, Letonije, Zimbabvea, u nekim demokratskim relacijama nije bitno da li je u pitanju velika sila ili mala zemlja, ako je demokratija u pitanju, mi ga primamo, kazemo da je medjunarodni medijator, i to je tacno, ali on je medjunarodni medijator ispred odredjene vlade a ne ispred medjunarodne zajednice.

Prema tome, u cemu je problem?

Problem je sto svi nasi predstavnici i lokalnih i drzavnih organa sa takvim samopostovanjem primaju sve one koji predju granicu Republike Srpske ne pitajuci se ko su ti ljudi, koga predstavljaju, ni sta je tema razgovora.

Zamolio bih gospodina Umicevica da iznese samo jedan primjer iz svog iskustva, kao gradonacelnika, u tom smislu.

DJORDJE UMICEVIC:

Ja sam imao mnoge takve susrete, za dvije godine 220 susreta sa raznim medjunarodnim predstavnicima. Potrebno je da se prije razgovora zna osnovni protokol, da se zna ko je taj covjek, sta zeli i koji mu je cilj, koga predstavlja, koja je tema razgovora, i mogu svi zaista da se prime. To sam tako i radio, ali sam vrlo jasno jednog takvog medijatora, koji je dosao iz Kongresa regionalnih i lokalnih vlasti, koji je usput, kako je isao navodno na put sa zenom preko Italije, dosao kod mene u ribarskom prsluku, da i tu uzme dnevnicu i da porazgovara sa mnom. Ja to nisam mogao da prihvatim, znate, zahvalio sam mu se, i rekao da ne mogu da obavim takav jedan razgovor. Ipak se mora postovati dostojanstvo one institucije, predsjednika Skupstine grada. Sta hocu da kazem? Ne moze se ici na sastanak, bilo koji, ne pripremljen, potpisati nesto u ime grada na memorandumu, pa poslije reci – to nista ne znaci. Ne moze se dopustiti da neko provjerava srpske institucije, grad Banju Luku, ministarstvo, i da bude u ulozi svjedoka necemu sto ce te institucije koje se nalaze na samo 50 m razdaljine raditi, kako ce saradjivati, to kao predsjednik Skupstine grada nisam dozvoljavao.

To je jedan od grehova, vjerovatno, sto nisam dozvoljavao improvizacije.

S brda, s dola se prima, s brda s dola se prihvata sve i svasta, predstavnici lokalnih jedinica, opstina, razgovaraju sa medjunarodnim pregovaracima, ljudima iz raznoraznih institucija, a to oni uopste ne mogu da rade dok nemaju instrukcije Ministarstva unutarnjih poslova i Vlade.

Prema tome, neprincipijelna, nejasna, konfuzna politika Vlade na kraju rezultira da se i preko lokalnih zajednica rade svakakve improvizacije i potpisuju se svakakva parcijalna rjesenja. Vidite, u Prijedoru i jos u nekim mjestima sta se desava, a globalno rjesenje niko ne zagovara niko ne provjerava.

PREDRAG LAZAREVIC:

Dame i gospodo ja bih ukazao na jedan problem koji je saptom prosao, a koji mislim da je sustinski. Pre otprilike dva dana imali smo priliku da na televiziji cujemo da je doslo do incidenta na prostoru Brckog, kada je jedan vojnik bez puske, bez oruzja, u uniformi vojnika Republike Srpske krenuo redovnom autobuskom linijom na relaciji Bijeljina – Banja Luka, dakle, unutar Republike Srpske, iz zapadnog u istocni dio. Postavilo se pitanje da li je mogao da prodje jer ga je zaustavio SFOR i oko toga se napravio incident.

Ovdje se postavlja jedno mnogo dublje pitanje. Nas je ubjedjivao Visoki predstavnik, gospodin Vestendorp, ubedjivala nas je Vlada koja je prihvatila odluku Visokog predstavnika, koja je, kada smo mi insistirali da se bojkotoju zajednicki organi BiH dok se ne rijesi Brcko u skladu sa Dejtonom, svi su nas oni ubedjivali da Republika Srpska ima kontinuitet. Dozvolite kakav je kontinuitet Republike Srpske ako medjunarodne snage imaju pravo da u Brckom, na teritoriji te nove jedinice, necu da je ni nazovem kako se zove jer sad je to sve improvizacija, to nema veze sa Dejtonom, da skinu sa autobusa vojnika republike Srpske.

Iz ovoga proiztice da je Republika Srpska prekinuta i to pitanje treba postaviti Vladi Republike Srpske, clanu Predsjednistva i ostalim institucijama. To pitanje treba postaviti Visokom predstavniku koji se zaklinjao da nije ugrozen cak ni procenat 49.51% nego da smo cak dobili, malte ne sad imamo 51%, jer smo dobili i onaj deo koji je nekad pripadao Federaciji, a Federacija je dobila ono sto je pripadalo nama. Znate, to su sve neki nebulozni potezi, a ovim gestom pokazano je da je Republika Srpska prekinuta.

Nije li Dejtonski sporazum sa ovim doveden u pitanje? Kako ovu cinjenicu dovesti u vezu sa izjavom gospodje Olbrajt koja eksplicite na konferenciji za stampu, na kojoj su neki od vas prisustvovali? Rekla je da je Dejton jedino resenje za ove prostore BiH, a Dejton govori o kontinuitetu Republike Srpske o kontinuitetu entiteta. Ona tvrdi da su entiteti jedino rjesenje za ove prostore, i mi to znamo, znamo da to nije slucajno napravljeno i da Bosna ne moze postojati onog trenutka kada postane jedinstvena, ona ce nestati.

Vezano za ove protivrecnosti naveo bih i jos jednu vrlo opasnu izjavu gospodina Petrica, rekao je da je primer Brckog pokazao da se moze odustati od nacionalnog i etnickog pariteta.

U svakom slucaju, ako se ne bude postovao etnicki paritet, a on se vec ne postuje u Brckom, jer je ta vlada Brckog, a mi sve zovemo vladama, hvala Bogu, kod nas su i vlade opstinske, bice verovatno i vlade mesnih zajednica kako smo krenuli, dakle, vlada Brckog je sastavljena od cetiri muslimana, cetiri Srbina i jednog Hrvata. Oni smatraju da to treba prenijeti i u ostale institucije Bosne i Hercegovine. Ali, taj gospodin zaboravlja da je bas zbog toga sto je narusen princip pariteta doslo do rata 1992. godine. Ja ne znam kako se ta gospoda tako sarlatanski ponasaju, uzimati nesto kao model sto je pre nekoliko godina izazvalo vrasku opasnost.

Vrlo dobro znamo da istorija kaze da se takve stvari ponavljaju vise puta. Onog trenutka kada je diktatura prestala Jugoslavija se gubila kao multietnicka zajednica i svaka multietnicka zajednica se gubi onog trenutka kada prestane diktatura, kada prestane pritisak.

Vrlo improvizatorski prilazi se nekim problemima, a nasi ljudi saptom preko njih prelaze, zaboravljajuci da bas te stvari, i to sto nasi saptom preko tih stvari prelaze, moze dovesti do velikih problema na ovim prostorima.

Brcko, kako rece gospodin Petric, treba da postane model za Bosnu i Herecegovinu. Ne moze postati model nesto sto je napravljeno u jednoj epruveti, sto je napravljeno po diktatu, to sto je napravljeno mimo Dejtona. Ako to postane model za Bosnu i Hercegovinu to ce biti kraj Bosne i Hercegovine i novi problemi na prostorima Balkana.

Gospodo, vec i medjunarodna zajednica, oni visi znacajniji, pocinju da shvataju da su napravili veliku glupost na Kosovu, pocinju da shvataju da nista na Balkanu nije rijeseno i da jednostavno i dalje Balkan krcka, a rjesenja tog problema ne moze biti, oni to moraju znati, bez rjesenja srpskog pitanja.

Bez resenja srpskog nacionalnog pitanja nema rjesenja, to nece uspjeti gospodin Bodo Hombah, koji treba sad da ide na sud, kao i sefovi nekih drugih njemackih stranaka, zbog nekih trista hiljada ili milion maraka, koji su se presipali iz nekih dzepova u druge dzepove ili iz nekih kasa u dzepove.

PITANJE NOVINARA: Kako komentarisete zahtjev srnogorskih Siptara za specijalnim statusom u Crnoj Gori?

PREDRAG LAZAREVIC:

S obzirom na ponasanje crnogorskog rukovodstva oni su morali to ocekivati, jer znate postoji jedna narodna poslovica: “Pruzi psetu prst, odgrize ti saku”, stara Vukova poslovica, imate je u svim nasim zbirkama.

Oni su morali to ocekivati, oni su zeleli preko udvaranja Arnautima da se dodvore Zapadu. Danas Zapadu postoju ti Arnauti teski, jednog dana ce im poslati kamen od kojeg ce neko mozda potonuti. Prema tome, oni su, udvarajuci se, sami sebi stvorili taj problem. To ce se desiti i u Makedoniji, taj problem ce krenuti, Kosovo nije izolovano. Problemi ce se nastaviti, Siptari se nece povuci sa te trase, prema tome nista na Kosovu nije reseno nego je samo stvorena krizna situacija koja ce tek da eksplodira.

PITANJE NOVINARA: Profesore Lazrevicu, molim Vas da prokomentarisete demanti predsjednika Vlade, Milorada Dodika da se sastao sa safetom Bicom, predstavnikom Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH.

PREDRAG LAZAREVIC:

Dozvolite, to pokazuje pravu sliku politickog zivota u ovim prostorima. Vlada laze narod da bi bila na vlasti.

Narod u Republici Srpskoj ne zeli koaliciju sa Koalicijom CD BiH. Prema tome, Vlada se boji razgovora sa tom CD Koalicijom, a s druge strane razgovore sa njom pravi da bi ostala na vlasti. Radi se o totalno amoralnom aktu kakvi ni u politici nisu dozvoljeni, jer znajte, ni u politici nije dozvoljeno otvoreno laganje, pogotovo sto vi kao novinari imate pravo da iznesete, nikad niste culi da sam ja zamerio nekom novinaru nesto,pogotovo ne onim koji rade u nezavisnim medijima koje placa neko oni imaju pravo da kazu sve sto zele da kazu i da zadovolje potrebe toga ko ih plati. Ja mogu jedino napraviti primjedbe drzavnim medijima jer oni bi trebali biti u sluzbi naroda.

Lokalni izbori su konacna i jedina mogucnost da narod Republike Srpske svojom voljom i svojom savjescu utice na sudbinu Republike Srpske.

U situaciji kada nemamo predsjednika Republike Srpske, dok je nacelnik Generalstaba u Hagu, dok se nelegitimna Vlada i ministri halapljivo bogate na racun osiromasene drzave, a nacionalnim strankama onemogucava ucesce na izborima, dok izbjeglice i domicilno stanovnistvo izbacuju na ulicu, dok se prijeti kantonizacijom Republike Srpske, izvrsen je udar i na posljednju legalnu instituciju, Narodnu Skupstinu.

Tajni sastanak predsjednika Vlade, Milorada Dodika sa Safetom Bicom i prijetnje sa skupstinske govornice, pokazali su da “SLOGA” ne sklapa dogovore sa srpskom opozicijom, nego sa opozicijom Republici Srpskoj. Time su nacionalni interesi ugrozeni vise nego ikada.

Na politickoj sceni preostala je jedina nacionalna opcija koja moze da zaustavi razaranje i nestanak Republike Srpske. Stoga, Srpska stranka Republike Srpske, kojoj je onemoguceno ucesce na izborima, poziva svoje clanove, simpatizere i srpsko biracko tijelo u cjelini, da masovno izadje na izbore i svoj glas povjeri Srpskoj demokratskoj stranci.

Stenogram sa press konferencije je u pripremi.

UTERIVANJE DEMOKRATIJE NA DODIKOV NACIN

Predstavnici aktuelne vlasti zloupotrebljavaju svoje polozaje da bi se nametnuli biracima. Predsjednik Vlade, Milorad Dodik, dijeli kljuceve izbjeglicama da bi stvorio iluziju o raspustanju kolektivnih centara, nagovjestava isplate invalidnina i sa “dozivotnim” rektorom Banjaluckog univerziteta posjecuje studente da bi im obecao izgradnju studentskog doma i “svijetlu” buducnost. Odmah iza toga, u sportskoj dvorani “Borik”, pred licem javnosti partijska policija njegove stranke nasrnula na navijace banjaluckog “Borca” i bjesomucno tukla te iste studente. Sve su to tuzno posmatrali prisutni drzavni policajci, pokusavajuci da bar rijecima urazume nedodirljivu privatnu policiju Stranke nezavisnih socijaldemokrata.

U ovom incidentu do izrazaja je doslo nalicje privrzenosti aktuelne republicke vlasti Banjaluci i njenim gradjanima: Posto ne uspijevaju da gradjane Banjaluke spuste na svoj nivo, utjeruju im demokratiju na dodikovski nacin.

Izjave gospodina Radmanovica i njemu slicnih da smijenjeni predsjednik Grada, Djordje Umicevic, nije dozvolio stvaranje prisnih odnosa izmedju republicke i gradske vlasti, dosle su do punog izrazaja na pomenutoj utakmici. Dok je gospodin Umicevic bio na celu Grada takve stvari nisu se mogle desavati, jer je policija imala oslonac u njemu, pa ne bi dozvolila divljanje Dodikovih placenika.

INFORMATIVNA SLUZBA