stenogram intevjua mustafe cerica

Nakon demonstracija u Banjaluci, 7. maja 2001. kada su gradjani sprijecili postavljanje kamena temeljca Ferhat-pasine dzamije, novinar RT RS-a, Vanja Filipovic intervjuisala je 9. maja poglavara Islamske Vjerske zajednice BiH, reisa Mustafu Cerica. Intervu je bio najavljen na programu RT RS-a, pa odjavljen. Ispostavilo se da je supervizor RT RS-a (institucija nepoznata u demokratiji), g. Vlado Mares obavijestio je OHR, koji je intervenisao da se intervju ne objavi. Povodom toga smo reagovali saopstenjem koje smo objavili i na ovim stranicama. Nakon pritiska javnosti inervju je ipak objavljen. Uz pretpostavku da postoji zainteresovanost i van Republike Srpske i BiH, objavljujemo stenogram:

STENOGRAM INTERVJUA POGLAVARA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE BiH, REIS-UL-ULEME MUSTAFE CERICA NOVINARU RTRS-a VANJI FILIPOVIC

Vanja Filipovic: Gospodine Cericu, ja vam zelim dobrodoslicu na televiziju Republike Srpske, prije svega, i za pocetak vas molim za vas komentar na dogadjanja koja su se desila proteklih dana, vezano za izgradnju vjerskih objekata u Trebinju i Banjaluci:

Reis Mustafa Ceric: Bis rahman rahmein. Prvo zelim da poselamim muslimane u Banjaluci i da izrazim sa njima suosjecanje, a onome sto jos uvijek u bolnici, nasem bratu, zelim brzo ozdravljenje i nadam se da je zgrada Isalmske vjerske zajednica slobodna da ljudi mogu uci da pokupe kamenje i da pocnu, ako je moguce, normalno zivjeti. Kolko se ja sjecam, vi ste trazili da razgovaramo u Banjaluci, evo razgovaramo u Sarajevu.Meni je drago da ste vi mogli doci u Sarajevo i da razgovarate ovdje, naravno, bilo bi bolje da smo to mogli uraditi u Banjaluci, koliko se ja sjecam bilo je pornotuberu.com predvidjeno nakon postavljanja kamena temeljca za obnovu Ferhat-pasine dzamije u Banjaluci. Prije svega treba postaviti pitanje: ¾ Zasto treba obnavljati vjerske objekte?

Vjerske objekte treba obnavljati zato sto ih je neko porusio. U konkretnom slucaju, ona je porusena u zoru, u 3,05, 7. maja 1993. godine, i ne samo porusena vec i zadnji kamen te dzamije je negdje odnesen, bacen, i ne samo dzamija, nego i mezarje, Sahat kula i turbe i sve ostalo. To se nije moglo dogoditi slucajno nije mogao biti nikakav incident, nego je to moglo se dogoditi uz znanje, uz plan, uz organizaciju vlasti koja je u Banjaluci tada bila, a ocito koja je i danas. I ne samo Ferhat-pasina dzamija, nego i sve druge dzamije u Banjaluci i okolini, sto iznosi oko 16 dzamija. Prema tome, sprecavanje da se te dzamije obnove govori o tome da oni koji su rusili sada to ne daju da se obnove. Prema tome, ovde imamo zlocin i zlocince, koji su napravili grijeh prema Bogu i prema ljudima kojima je, kojima odredjeni vjerski objekti leze na srcu. Nismo svi isti. Oni koji su branili ovdje pravoslavnu crkvu u Sarajevu, mozete otici pa vidjeti, ona je dakle sacuvana, a ovdje je bio rat, ovdje su padale granate. Ovdje su ljudi ginuli! koji su imali razloga za ljutnju, ovdje u Sarajevu. Bilo je onih koji su dolazili k meni da pitaju mogu li se oni osvetiti za Ferhat-pasinu dzamiju u Banjaluci, 7. maja, i ja sam im tada rekao:

¾ Vi se necete srusiti pravoslavnu crkvu, vi hocete srusiti dzamiju. To nije izraz nikakve snage, jer osveta je prvi znak slabosti, a tolerancija je najveci stupanj moci i snage.

I, i mi smo i u takvoj situaciji pokazivali moc tolerancije, odnosno pravoslavnu crkvu i ne samo to, nego kada se je mitropolit Dabrobosanski, Nikolaj, vratio iz Zadra, ovdje u Sarajevu, da sluzi pravoslavnim vjernicima, a poslan je upravo zato sto nije bio u ratu, pa je bio cist od toga da bi mu se moglo sto prigovoriti, mi smo intervenirali da mu se odobri 500.000 maraka da obnovi i uredi svoj dvor sada u kome on sjedi u Sarajevu. Evo vidite da nismo isti. Nismo isti oni koji su u Sarajevu, muslimani, i oni koji su pravoslavni u Banjaluci.

Vanja Filipovic: Da li iz tog – nismo isti, moram jos malo da se nadovezem na to vase prvo pitanje – imate jos nesto da pojasnite. Znaci, nismo isti, jeste, prikazali ste vas cin tada i nas, odnosno, ljudi u Banjaluci danas, mozete li jos malo pojasniti to: ¾ nismo isti?

Reis Mustafa Ceric: Pa nismo isti zato sto u srpskom narodu postoji srpsko-pravoslavni fasizam, koji se manifestiro tada kada se srusile dzamije, ukljucujuci Ferhat-pasinu dzamiju, Aladza dzamiju. Dakle, mi nismo culi glas osude od Pavoslavne crkve, koja je trebala to sprijeciti, ako ne moze sprijeciti, a ono suditi. Ako… To sto je patrijarh Pavle pisao beogradskom muftiji pisma o tome da mu je zao sto je Ferhadija dzamija ha… je smijesno. Ja bih rekao, vrlo provokativno od jednog takvog uglednog vjerskog dostojanstbenika da na takav nacin simplificira stvar. Dakle, nismo jednostavno zato sto je rusenje dzamija u atmosferi u kojoj nije bilo rata, cin sa predomisljajem koji je zlocin sam po sebi i mi koji smo bili ovdje, cuvajuci pravoslavni hram.

Dakle, to je ta razlika, kao sto je razlika izmedju dobra i zla. Ovdje imate dobro ¾ tamo imate zlo. Ja bi volio da mogu drugacije odgovoriti, ali, istina me obavezuje da kazem ovo sto hocu da vam kazem.

Vanja Filipovic: Zasto se, zasto su se u zadnje vrijeme ispolitizirale stvari kao sto je gradnja, odnosno obnova vjerskih objekata? Imamo primjere, u pripremi za ovaj razgovor, pomenuli smo obnovu. izgradnju dzamija u Kozarcu, Brckom, Nevesinju, gdje su ti dogadjaji zaista prosli na jednom nivou, cak su i pohvaljeni od strane vasih vjerskih ljudi. Zasto se to odjednom, sada politizira?

Reis Mustafa Ceric: Ono sto treba pohvaliti – to se pohvali. Ono sto treba osuditi – to se osudi. Prije svega nije bio niko od politicara iz srpskog naroda, a bila je ista organizacija kao sto je i ova. Bio je predstavnik gospodina Klajna, bili su ambasadori iz islamskih zemalja, bili su ambasadori iz evropskih zemalja, prisustvovali smo dzamiji koja je vec napravljena bila i mi smo isi u Kozarac samo da to potvrdimo, i da na neki nacin, obzirom da je bio veza jedan cinovnik iz francuske ambasade, koji je vjerojatno uvjeravao ljude u Banjaluci da bi trebali to uraditi, da pokazu dobru volju, i oni su to uradili kao jednu politicku igru, da se eto vidi kako su oni jako dobri sto dopustaju da se sada – kao biva, obnovi dzamija koju su oni – naravno porusili. I tu nema nikakvog politizacije oko obnove Fehadije dzamije. Veca je polit… Koja je to politizacija ako mi, pet godina, odnosno sest godina nakon Dejtona, nakon odluke o Doma ljuskih prava da se dadne dozvola. Ono sto je mogao uraditi gospodin Dodik – nije uradio, ono sto moze sad uraditi Ivanic, ja sam mu to rekao, imao sam dva susreta snjim: – Jedina prava stvar koju mozete uraditi gospodine Ivanicu jeste da dodjete kod mene u Sarajevo i da mi reknete: – Izvolite oprav… obnoviti Ferhadiju djamiju, ja se izvinjavam u ime onih dobrih Srba, ako ih ima, sto je ta dzamija porusena na ocigled citavog svijeta. Jedino je to razumno. Ali, mi smo trebali sest godina da se igramo igre oko toga, hoce li dati – nece li dati, pa danas hoce, sutra nece, treba im ova dozvola ili ona dozvola, treba… hiljadu nekakvih papira, i nakon sto smo dobili urbanisticku dozvolu i nakon sto smo dobili specijalnu dozvolu da mozemo pristupiti dakle, ovaj, da dodjemo na zemljiste, mi smo imali jako velikih muka da uopste dodjemo, da se pojavimo, da muftija izadje sa ahmedijom vani, da moze da se proseta. Ja znam posto sam odmah nakon Dejtona bio u Banjaluci, vidio sam u kakvom su stanju ljudi bili i posle sam ih posjecivao, dakle, njihov izlazak na ulicu bio je rizican, bio je opasan.

Dakle, to je, to je vlast. Neko je te ljude odgojio, neko ih je naucio da mrze, neko ih je naucio du budu agresivni, ja ih nisam, ne idu u moju dzamiju, idu u neku crkvu. Idu u neku skolu. Neke knjige citaju. Vjerovatno Gorski vjenac od Njegosa, knjiga koja ima u sebi najvise mrznje na svijetu, knjiga koju sam ja ikad vidio, to je knjiga koja ima najvise mrznje. Sad, zamislite ako odgajate dijete koje vam…A imamo informaciju da su upravo studenti pred otvaranje Ferhat-pasine dzamije, bosnjackim studentima bilo receno: – Nemojte dolaziti danas u skolu, jer odmorite se, da bi se reklo studentima u Banjaluci da pripreme kamenja, kako bi mogli gadjati, zapravo sprijeciti postavljanje kamena temeljca. Koja je to politizacija, ko to politizira sta? Sta to mi, Islamska zajednica politiziramo? Zar treba odbiti dobru volju gospodina Milera, koji se zalozio za to, i misleci na taj nacin da pomogne upravo Banjaluci, ljudima koji tamo zivi, Republici Srpskoj, srpskom entitetu, zar, zar je gospodin Hend, koji je mogao u ponedeljak raditi neki drugi posao trebao da se izlaze jednom takvom neukusu, jednom barbarizmu, gospodin Klajn, svi ti ambasadori iz islamskih zemalja, i libijski ambasador, i drugi, zar je trebao da se izlaze i da to politizira? Ali sto bi, sto bi to trebao gospodinu Klajnu ili meni, nekome, da politizira jednu stvar, nego to je upravo obratno. Gospodin Radisic politizira, gospodin Ivanic politizira, gospodin Sarovic politizira. Zasto? Kako ce objasniti sada narodu, koji su poveli u rat radi genocida, radi konc-logora, radi silovanja, kako ce sad objasniti tim ljudima koji su izgubili zivote kao, kao mladici, kako ce im sada objasniti da ipak nije ono sto su im govorili ’ 93. godine, da ce ocistiti Turke, ono sto i Njegos govori u knjizi. Dakle, ipak nisu ocistili Turci. Vidite, Turci se vracaju, Turci ponovo prave djamiju. Kako sad izaci pred ti narod kazat? Pa, znate sta, lakse je okriviti, ovaj, kao sto je Neron uradio. Neron je zapalio Rim pa je rek’ o da su to hriscani uradili, u ono doba, je l’ tako? E isto tako. Lakse je sada Radisicu kazati: Pa znate sta? Izrelativizirati tu stvar, umjesto, da je kao covjek, ako ima u sebi ikakav trun ljudskosti, izasao pa kazao: Gospodo! Ljudi! Narode! To nije nacin da se radi! Kako mozete zamisliti da, recimo, dolazi reis ul ulema iz Sarajeva, koji treba da kaze lijepu rijec, ja sam volio da sam mogao procitati to, ali procitacu na nekom drugom mjestu ono sto sam mislio kazati tom prilikom, da upravo kazemo: dogodilo se to sto se dogodilo, niko ne moze izbrisati cinjenicu da je Ferhadija porusena. Niko. Ne moze ni ti koji su je porusili, ni mi kojima je to, dakle to poruseno. Ali, ne moze vrijeme ici nazad, ono moze ici smo naprijed. I upravo je ono sto treba sada da razmisljamo kako da dodjemo do onog stanja mira i pomirenja koje ce ici i unatoc tome nekom boljem stanju muslimana, koji su, odnosno, i muslimana i pravoslavaca i katolika i jevreja koji su gladni, koji nemaju sta obuci, koji nemaju posla, koji napustaju, omladina napusta Bosnu i Hercegovinu, napusta i Republiku Srpsku zato sto ne vide perspektivu. Umjesto toga gospoda Radisic, Ivanic, Sarovic organiziraju kamenovanje, k’ o u kameno doba, ljudi koji su dosli nenaoruzani, stare zene u dimijama, starci. I mala djeca, dakle u osnovnoj ili srednjoj skoli, srpska djeca, koje je pravoslavnna crkva ili neko je naucio da saberu kamenja, i mi smo vidjeli kako djeca donose svojim ocevima daju kamenje kako da gadjaju one koji su dosli tu da postave kamen temeljac.

Umjesto!! Umjesto da se gospodim Ivanic izadje k’ o Vili Brant, i izvine se, kaze: Bila je greska! Rat je bio! Ispricavamo se! Hajde da odpocnete drugi zivot. Jer ne mozete da pobjegnete od dzamija, ne mozete pobjeci od muslimana, jer kud god budete isli nacete dzamiju. Ne mozete ocistiti nikako Republiku Srpsku od nesrpskog elementa. Tu ce uvjek neko biti ko ce vam smetati. Znaci, nije problem ni u politizaciji nego problem je u unutrasnjoj bolesti koji trenutno srpskopravoslavni narod ima. Ovo je najbolji savjeti, najbolje sto im se moze kazati. Jer i drogasi kad su drogirani, oni nikad ne priznaju da su drogirani. Oni uvjek bjeze od toga da su bolesni. A isto tako, kad covjek oboli od fasizma, od terorizma, od mrznje, naravno, nece to da prizna. Ali, citav svijet vidi da je to, naravno bolesnik ne moze da shvati. I sve dotle dok to ne shvati srpsko pravoslavno stanovnistvo da nema alternativu, vec da unutar pogleda u svoju dusu, da se iznutra izlijeci, da shvati da ovdje mozemo i moramo zivjeti u komsiluku, zajednicki djeliti sudbinu, naravno nece biti mira na Balkanu, a nece biti ako ne bude za sve – nece biti mira za koga.

Vanja Filipovic: Jos da vas zamolim da prokomentarisete dogadjaje tokom predvecerja jucerasnjeg dana, znaci, i sinoc, u Sarajevu, imali smo grupu, malo vecu grupu ljudi, ne znam tacno koliko ljudi, koji su isli ulicama grada, odredjenim relacijama, koji su uzvikivali “Alahu egbeg”, i ne znam vec kako, pozivali su cak i.. pogrdne rijeci … Otprilike, nesto slicno, samo s druge strane.

Reis Mustafa Ceric: A, vidite… Ja nisam pratio to… cuo sam… da j’ se to dogadjalo sinoc u Sarajevu. To je vjerojatno reakcija koja nema opravdanje. Nikakvo se zlo ne moze opravdati nekim drugim zlom. Protiv zla se mora boriti snagom dobra. I … ne zelim da vam odgovorim na ono … na pitanje: Pa to je i razumljivo, zato sto su ljudi iziritirani, zato sto su vidjeli na televiziji kako se kamenuju zene. Naravno, svako je dozivljavao kao svoju, svoju majku, ja, ja samo mogu zahvaliti dragom Bogu, da sam, da mogu razgovarati s vama, jer sam bio u opasnosti da izgubim zivot u Banjaluci, Bog je tako htio. Nazalost, vjerovatno tim, nekima naradost. Naravno, ljudi su iziritirani, htjeli su jednostavno da, da to iskazu.

Medjutim, na nacin, kako sam ja cuo, ono sto su neki govorili, u odnosu na Srbe, u odnosu na ono sto nije u duhu nase vjere, Islama, ja ne samo da osudjujem, vec sa moje strane sam poduzeo, kol’ ko ja mogu, odredjene mjere i javno se oglasio danas u vezi s tim da nema niko pravo u ime Islama i muslimana na takav nacin plasi u Sarajevu Srbe pravoslavce. Dakle, Srbi koji zive ovde, u Sarajevu, oni nisu od jucer, nisu zato sto sam… od… po mojoj milosti, vec zato sto oni imaju to pravo, da budu to, to im je zagarantirano. Prema tome, nisu oni ovde zato sto, sto im ja dopustam da budu, nego zato sto oni trebaju tu da budu. To sto se moglo cuti, to je, zaista, stvar neodgovornih pojedinaca, provokatora, koji vjerojatno, ja nemam dokaza, ali predpostabljam da mogu biti pod uticajem nekih obavjestajnih sluzbi koje upravo trebaju da izlerativiziraju ono sto se dogodilo u Banjaluci, da se sada kaze: Eto vidite, isti su, evo gore to – evo ovo ovdje. Naravno, grijeh koji mi ovdje napravimo, ako je kao trun – od njega se napravi kao brdo, a grijeh koje napravi u Banjaluci kao brdo – od njega se zeli napraviti da bude kao trun. I apsolutno, ovo ne govorim iz straha od bilo koga, ni da bi se dodvorio, vec naprotiv, ovi ljudi, koje ja znam, mladice, sigurno nece biti zadovoljni sa mojom izjavom, ali upravo zato sto ce oni biti nezadovoljni, ja zelim da kazem da to nije Islam, da to nisu muslimani, da to u Sarajevu ne smije biti i nece biti bez obzira sta se je dogodilo u Banjaluci. I bez obzira sta ce gospodin Ivanic poduzeti, hoce li opet retoriku neku, cuo sam da su identificirali dvadeset, ali nema nikakvih imena. Zasto? Zato sto gospodin Sarovic, Ivanic, Radisic imaju vece obaveze prema ratnim zlocincima nego prema zrtvama zlocina. E, te obaveze koje oni imaju – jednostavno su zatvorenici tih obaveza. A da bi se oslobodili t.. tog, tog zatvorenistva treba biti hrabar. Ali ocito ni gospodir Radisic ni gospodin Sarovic, ni Ivanic nemaju ni hrabrosti, ni morala, ni obraza, da izadju u javnost da kazu, bez ikakvih ako i kondicionalnih recenica, jer slusajuci ministra unutarnjih poslova uoci otvaranja dzamija, on je rekao da ce osigurati – ja sam ga slusao – da ce osigurati sigurnost ljudi i imovine, ali, mogu se dogoditi incidenti. To za Srbe znaci: mozete doc’ , i mozete kamenovati i mozete sprijeciti postavljanje kamena temeljca.

Vanja Filipovic: Gospodine Cericu, htjela sam zavrsiti nas razgovor, ali, potakli ste me na jos samo jedno pitanje, ako mi dozvoljavate. Dozvolite mi jos samo jedno pitanje za kraj, vi ste me potakli svojim prethodnim govorom. Rekoste da su sinocnji dogadjaji u Sarajevu istupi pojedinaca, a … i to ste rekli da … odnosno … na osnovu dogadjaja u Banjaluci, ako mogu i ako smijem da primjetim, prilicno ostro ste, koliko sam shvatila dobro, kritikovali cijeli srpski narod. Znaci, po meni, jedna, ovako, jedna teska ocjena, pomenuli ste rijec fasizam, znaci, ako mozete jos malo tu …

Reis Mustafa Ceric: Mogu. Ja sam rekao – pojedinac, i taj pojedinac koji bude govorio, na takav nacin, bice onemogucen u Sarajevu da to radi. Ta retorika vezano za Srbe, ili bilo na koji nacin iskazivanje da Srbi trebaju da se plase ovde, ili na neki nacin, bice sankcioniran, u ono sto ja… Dakle, ja to vrlo javno i vrlo eksplicitno kazem, jasno, bez ikakvog uvijanja. Ja nisam cuo dostojanstvenika u Banjaluci, mitropolita, da je izas’ o, i bilo ko iz Pravoslavne crkve da je izas’ o i kazao: Gospodo pravoslavci – to su pravoslavci radili, to nisu neki ljudi sa Marsa, ja mislim, to su ljudi koji idu i u crkvu i nose krst i tri prsta, i koji su skinuli zastavu, stavili srpsku zastavu, na njega stavili krme, glavu krmeta, to su pravoslavci. Ja mislim da bi trebalo biti hrabar, imati cojstva, imati ljudskosti, izaci na televiziju, kao sto ja sad govorim, i da kaze: ¾ Braco pravoslavci, to sto radite nije dobro, to je protiv Boga, protiv ljudi, protiv zakona, protiv bilo cega. Moze se navesti sto god hocete. Ja to nisam cuo i zato imam pravo da kazem da mi to mirise na fasizam, ovaj, koji jeste gaji i u Pravoslavnoj crkvi, pod utjecajem ovim ili onim, iz razloga onih ili onih. Kako biste vi drugim imenom, evo ja vam sada kazem kao reis-ul-ulema, poglavar muslimana, da nasrtaj na pravoslavnu crkvu u Sanskom Mostu je cin protiv muslimana, nije protiv pravoslavnih nego protiv muslimana, i danas sam se oglasio protiv toga. Ja ne cujem ni jedan, ja neznam, jesu li pravoslavni dostojnstvenici, jesu li oni u Banjaluci? Ima li ih? Nista ne cujem. To znaci – a sutnja je odobravanje – drugim rijecima, pravoslavna crkva takodje stoji iza jucerasnjih dogadjanja. A vi meni sad kazite da ja to politiziram. To nema nikakve vaze sa politikom. To ima veza sa pitanjem ljudskih prava i ljudskog zivota. Jer mi smo gospodine mitropolit bili u Banjaluci ugrozeni, nasi zivoti su bili ugrozeni. Sta to treba jos da se dogodi pa da pravoslavna crkva kaze: ¾ Pa vidite, to je grijeh. I sta to treba? I ko to savjetuje pravoslavnu crkvu da suti?

Vanja Filipovic: A Sanski Most? Pomenuli ste ga i vi.

Reis Mustafa Ceric: Pomenuo sam Sanski Most. Dakle, ja sam cuo, dobio sam informaciju, da je neko bacio u dvoriste bombu, na pravoslavnu crkvu u Sanskom Mostu. I trazio sam od ovih, vlasti, odnosno, organa sigurnosti da to provjere i da sprijece bilo kakve takve stvari koje bi se mogle dogoditi. Dakle, ja ne zelim sad da vam pricam pricu, sarenu lazu, da bi to bilo normalno, jer je to kao reakcija na… Ne, ne moze se, takve reakcije se ne mogu opravdati nicim pa ni onim sto se dogodilo u Banjaluci. Ovdje u Bosni i Hercegovini su pravoslavne crkve starije od svih nas, kao sto su dzamije starije od svih nas, i katolicke crkve i sinagoge, su starije od svih nas. I to je nasa pojedinacno, da to cuvamo i postujemo. Jer, postujuci svoja, tudja prava, vi osiguravate svoja vlastita prava. Boreci se za tudja prava vi zapravo borite se za svoja vlastita prava. Jer, ne mozete ocekivati da napadate nekoga, ne mozete ocekivati, a da taj koga napadate vas postuje, odnosno da stiti vasa prava. Prema tome potrebno je da se, da se svi probudima, i da kazem da ovo nas nije nista zbunilo u Banjaluci. To nas nije obeshrabrilo. Mi cemo, ako Bog da, napraviti Ferhat-pasinu dzamiju, unatoc Njegosu, Gorskom vijencu, unatoc toj djeci koja su bacala kamenje, ako Bog da.

Leave a Reply